Iz ugla uposlenice 10

Kako i zašto sam u DNŠ?

"Već na drugoj godini studija sam započela kako volonterske, tako i društveno korisne poslove. Ukazala mi se poslovna prilika da radim za jednu veliku kompaniju,

tako što sam mogla radno vrijeme organizovati u skladu sa svojim studentskim obavezama, te za isti posao biti plaćena. To iskustvo ne samo finansijski da me je ojačalo već izgradilo u komunikaciji sa ljudima, spremnost za saradnju i timski rad, efikasno prilagođavanje novonastalim situacijama i različitim radnim zadatcima. Nakon završetka studija poslovne prilike su me odvele u sasvim neočekivanom pravcu- posao koji nije bio u struci. Potom rad u školi sa djecom sa poteškoćama u razvoju.

Igrom sudbine, nakon toga posao u jednoj socijalnoj firmi koja zapošljava osobe sa invaliditetom. Gdje sam stekla jedno ogromno iskustvo i oplemenila sebe kako na poslovnom tako i na ličnom planu. Zapravo sam naučila koliko su vrijedni, uporni, koliko više truda treba da ulože da ostvare svoje svakodnevne radne zadatke sa takvom odgovornošću i posvečenošću poslu koji rade. Kao sociolog uvijek sam bila zainteresovana proučavanjem društvenih nejednakosti i marginaliziranih skupina- generalno porodice kao osnovne ćelije društva. Uključivanje u rad mogu slobodno reći - humani posao Udruženja "Dajte nam šansu" predstavlja za mene iskustvo koje je duboko obilježilo moj profesionalni i osobni život. Udruženje se ne bavi samo članom sa teškoćama u razvoju, već cijelom porodicom.

Za mene porodice su kompas koji nas vodi. One su inspiracija za dostizanje velikih visina i naša udobnost kad povremeno posustanemo.

Porodicu ne čine samo oni sa kojima smo u krvnom srodstvu. Čine je oni koji nas drže za ruku onda kada nam je najpotrebnije. Međutim, tek kada se susretnete sa osobama s poteškoćama u razvoju i njihovim ostalim članovima porodice, shvatila sam koliko su društvene barijere i predrasude duboko ukorjenjene u našem društvu.

Svaki dan proveden u društvu djece i korisnika ispunjen je toplinom, smijehom i dubokim razumijevanjem. Od organiziranja edukativnih, usmjerenih zabavnih, kreativnih radionica do pružanja praktične pomoći porodicama. Svakodnevno sam u prilici sudjelovati u brojnim aktovnostima, koje su uveliko obogatile živote svih korisnika.

 Ovo iskustvo me uvjerilo u važnost Udruženja koje pruža podršku osobama sa poteškoćama u razvoju i njihovim porodicama. Udruženje je oaza u kojoj se svi osjećamo prihvaćeno. Ne postoji nista što donosi veće zadovoljstvo od sretnog i nasmijanog djeteta.

Najvažnije stvari u dječijim životima su sigurnost, ljubav, prihvaćenost i ohrabrivanje."

Aida Alić